Sanduk Karlovačke pivovare za napitak Polo9. des. 20. st.plastikav=23 cm, š=30 cm, duljina=50 cminv. br. GMK-VM-523
Međaš u razvoju pivarstva u Karlovcu je gradnja pivovare podno starog grada Dubovca i uz cestu Lujzijanu 1854. godine, na posjedu Perhovo veletrgovca baruna Nikole Vranyczanya. Proizvodnju su organizirali barunovi zakupnici, a općinstvo je u velikom broju pohodilo pivnicu pivovare sve do 1880-tih kada je posao zamro. Od 1896. do 1903, prvo samostalno, a potom u partnerstvu, vlasnik je bio Gjuro Aschenbrenner koji je došao iz Sarajeva kao stručnjak na glasu. Pivnica je poslovala pod njegovim imenom, ali zapala je u poteškoće kako je jačala konkurencija i kako se nametala potreba za industrijalizacijom proizvodnje. Pivovaru je stoga kupilo društvo dioničara u koje se ubrajaju ugledni Karlovčani ali i pivovare iz Graca i Zagreba. G. A. je nastavio raditi kao tehnički upravitelj Građanske pivovare i tvornice slada sve do 1908. kada taj posao preuzima Vilim Wambrechtshammer koji je struku izučio u Njemačkoj i Austriji. Pogon je znatno proširen, podignute su nova varionica i Tvornica umjetnog leda. V. W. je s vremenom postao većinskim vlasnikom pa pivovara od 1918. posluje pod njegovim imenom; 1929. prodaje svoj udio Zagrebačkoj pivovari te otada posluje Zagrebačka pivovara, podružnica Karlovac. Tek će od 1948. ponovo poslovati samostalna Karlovačka pivovara, premda je na neko vrijeme opet bila združena s zagrebačkom i daruvarskom pivovarom unutar tzv. SOURA (1970.-77.). U tom razdoblju karlovačko poduzeće postaje vodeće u nekadašnjoj Jugoslaviji, s osobito naglim rastom proizvodnje 1980-tih kada rukovode Ljudevit Mejaški i Ivan Gradišar. Godine 1994. pivovaru kupuje čileanski magnat Androniko Lukšić, a od 2003. većinski vlasnik je kompanija Heineken. Rast karlovačke pivovare usporedan je rastu domaćih potrošačkih navika. Pivovara je 1929. godine proizvodila 9.000 litara piva, a godišnja potrošnja je iznosila manje od 3 litre po stanovniku; 2004. godine proizvedeno je oko 960.000 hl piva za tuzemno i inozemno tržište, dok domaća godišnja potrošnja iznosi oko 75 litara po stanovniku. Također, 1980-tih je proizvodila gazirana bezalkoholna pića Polo i sokove Jolly. Još od razdoblja kada se većina proizvedenog piva popila na Vranycazanyevom posjedu, koji bio omiljeno mjesto zabave i praznovanja (osobito na poklade), Karlovačka pivovara je čvrsto povezana s identitetom Karlovca i Dubovca, ujedno je i jedino poduzeće kojem je odobreno koristiti gradski grb na svojoj etiketi (još od 1897.). Prestiž Karlovačke pivovare bio je presudan da Karlovac od 1984. do 1990. bude organizator sajma jugoslavenskih proizvođača piva, tzv. Dana piva koji su, nakon ratnog zastoja, prerasli u važnu pučku svečanost. Najdugovječnije karlovačko poduzeće zapošljavalo je, između ostalih, i nekoliko naraštaja radne snage iz dubovačkog susjedstva. ***Perić, Nikola. Pivovara : dubovačka majka. // Svjetlo : časopis za društvena zbivanja, kulturu i umjetnost. 4-5(1999). Karlovac : Ogranak Matice hrvatske Karlovac, 1999. Str. 76-81. Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan. Karlovac : autorova naklada, 1906.Szabo, Agneza. Gradska uprava i privredni razvoj Karlovca 1884. - 1914. // Historijski zbornik. god. XLII (1)1989. Zagreb : Savez povijesnih društava Hrvatske, 1989. Str. 183-210.
